Pristupačnost za osobe s invaliditetom jedno je od ključnih horizontalnih načela koje se sustavno ugrađuje u pripremu i provedbu projekata financiranih iz Programa konkurentnosti i kohezije (PKK) i Integriranih teritorijalnih programa (ITP). U najširem smislu, pristupačnost podrazumijeva uklanjanje prepreka; fizičkih, komunikacijskih i funkcionalnih, kako bi se svim osobama, bez obzira na stupanj pokretljivosti ili invaliditeta, omogućilo ravnopravno sudjelovanje u društvu. To uključuje ne samo osobe s trajnim invaliditetom, već i starije osobe, osobe smanjene pokretljivosti te druge skupine koje se mogu susresti s privremenim ili situacijskim ograničenjima. Time se pristupačnost prepoznaje kao univerzalna vrijednost koja koristi širokom krugu korisnika, a ne isključivo jednoj ciljanoj skupini.
U kontekstu EU fondova, pristupačnost se ne promatra samo kao tehnički zahtjev, već kao temeljno načelo uključivosti i jednakih mogućnosti. Ona je sastavni dio šireg okvira horizontalnih načela Europske unije, koji uz pristupačnost obuhvaća i promicanje ravnopravnosti, nediskriminacije i održivog razvoja.
Pristupačnost jest rezultat primjene tehničkih rješenja u projektiranju i građenju građevina te uređenju površina/prostora, kojima se osobama s invaliditetom i smanjene pokretljivosti osigurava nesmetan fizički pristup te pristup informacijama i komunikaciji, kretanje, boravak i rad u tim građevinama na jednakoj razini kao i ostalim osobama (čl. 3., t. 7. Tehničkog propisa o osiguranju pristupačnosti građevina osobama s invaliditetom i smanjene pokretljivosti, NN 12/23). U kontekstu odabira projekata to znači da projektne aktivnosti, infrastruktura i usluge moraju biti planirane i izvedene na pristupačan i uključiv način. Drugim riječima, pristupačnost se procjenjuje ne samo kroz tehnička rješenja, već i kroz način na koji su potrebe korisnika prepoznate i uključene u projektni dizajn.
U praksi to najčešće uključuje:
• uklanjanje arhitektonskih barijera
• osiguravanje pristupa informacijama i uslugama
• prilagodbu prostora i opreme različitim korisnicima
• primjenu digitalne i komunikacijske pristupačnosti (npr. prilagođeni digitalni sadržaji, signalizacija i informacijski sustavi)
Zakonodavni okvir
Horizontalna načela u EU projektima obuhvaćaju osiguravanje jednakosti, ravnopravnosti spolova, uključivosti i nediskriminacije, uz obvezu usklađenosti s Poveljom Europske unije o temeljnim pravima te poštovanje politika i standarda pristupačnosti, uključujući Konvenciju Ujedinjenih naroda o pravima osoba s invaliditetom (UNCRPD). Ova načela imaju obvezujući karakter za sve faze projektnog ciklusa i primjenjuju se neovisno o vrsti i vrijednosti projekta.
Značaj pristupačnosti dodatno je naglašen zakonodavnim okvirom na razini Europske unije i Republike Hrvatske. Uredba (EU) 2021/1060 Europskog parlamenta i Vijeća, koja definira zajedničke odredbe za fondove kohezijske politike, u članku 9. definira horizontalna načela i jasno propisuje obvezu sprječavanja diskriminacije te posebno ističe potrebu uzimanja u obzir pristupačnosti za osobe s invaliditetom u svim fazama programskog ciklusa, od pripreme do evaluacije. Time se pristupačnost integrira kao horizontalni kriterij koji utječe i na programiranje i na pojedinačne projekte. Ova obveza dodatno je razrađena Direktivom (EU) 2019/882 o zahtjevima za pristupačnost proizvoda i usluga, čije su odredbe prenesene u nacionalno zakonodavstvo kroz Zakon o zahtjevima za pristupačnost proizvoda i usluga (NN 89/2025) te Tehnički propis o osiguranju pristupačnosti građevina osobama s invaliditetom i smanjene pokretljivosti (NN 12/23).
Zahtjevi pristupačnosti u izgrađenom okolišu (Prilog III.)
U okviru zakonodavnog okvira posebno su definirani Zahtjevi za pristupačnost u izgrađenom okolišu (Prilog III.), koji detaljno razrađuju kako prostori i objekti trebaju biti oblikovani kako bi bili dostupni svim korisnicima. Ovi zahtjevi predstavljaju operativni okvir koji povezuje zakonodavne obveze s konkretnim tehničkim rješenjima u projektima.
Navedeni zahtjevi obuhvaćaju više razina korištenja prostora. Prije svega, naglasak je na uporabi povezanih vanjskih prostora i objekata, što podrazumijeva pristupačne prilaze, javne površine i povezanost između različitih funkcionalnih cjelina bez prepreka.
Pristup zgradama mora biti osiguran na način da osobe s invaliditetom mogu samostalno doći do ulaza, bez arhitektonskih barijera. Nadalje, uporaba ulaza podrazumijeva odgovarajuće dimenzionirana vrata, jednostavno otvaranje (bez prepreka i uz minimalnu potrebnu silu) te osiguravanje sigurnog i nesmetanog ulaska.
Unutar same građevine posebno je važna horizontalna komunikacija, koja uključuje hodnike i prolaze dovoljno široke za kretanje, bez visinskih razlika i prepreka. Vertikalna komunikacija odnosi se na svladavanje visinskih razlika unutar objekta, primjerice putem dizala, rampi ili platformi. Pri tome je važno osigurati i jasno označavanje te jednostavno snalaženje u prostoru.
Za prostorije javne namjene potrebno je osigurati da ih svi korisnici mogu koristiti ravnopravno, uključujući odgovarajući raspored, pristup i funkcionalnost prostora. Isto vrijedi i za opremu i sadržaje za pružanje usluga, koji moraju biti dostupni i prilagođeni različitim korisnicima. Posebna pažnja posvećuje se uporabi WC-a i sanitarne opreme, gdje je nužno osigurati dovoljan prostor za kretanje, prilagođenu opremu te sigurnu i jednostavnu uporabu.
Obvezni elementi pristupačnosti
Obvezni elementi pristupačnosti obuhvaćaju širok raspon rješenja koja omogućuju samostalno i sigurno korištenje prostora. U kontekstu svladavanja visinskih razlika, to uključuje rampe odgovarajućeg nagiba i širine, prilagođena stubišta, dizala te različite vrste podiznih platformi. Kada je riječ o neovisnom življenju i boravku u prostoru, naglasak je na adekvatno dimenzioniranim ulazima, komunikacijskim površinama bez prepreka, dovoljno širokim hodnicima i vratima, kao i prilagođenim sanitarnim čvorovima s osiguranim manipulativnim prostorom. Dodatno, pristupačnost se mora osigurati i u javnom prometu i na javnim površinama, uključujući uređene pješačke prijelaze s taktilnim oznakama, pristupačna parkirališna mjesta, stajališta i perone, odgovarajuće širine pješačkih površina te druge elemente koji omogućuju sigurno i neovisno kretanje. Važno je naglasiti da ovi elementi ne predstavljaju samo tehničke zahtjeve, već preduvjet za stvarno korištenje infrastrukture od strane svih skupina korisnika.
Primjena ovisno o namjeni i iznimke
Važno je naglasiti da primjena elemenata pristupačnosti ovisi o namjeni građevine. Različiti standardi primjenjuju se, primjerice, na obrazovne, zdravstvene, upravne, kulturne ili turističke objekte, ali i na javne površine i prometnu infrastrukturu. Time se osigurava da svaka vrsta prostora odgovara potrebama korisnika koji ga koriste. Iznimke od propisanih zahtjeva moguće su samo u specifičnim situacijama, primjerice kod rekonstrukcije zaštićenih kulturnih dobara, i to uz prethodnu suglasnost nadležnih institucija, uz uvjet da se u najvećoj mogućoj mjeri osigura pristupačnost. Takva odstupanja ne smiju dovesti do isključivanja korisnika, već se moraju kompenzirati alternativnim rješenjima gdje god je to moguće.
Univerzalni dizajn i razumna prilagodba
U suvremenom pristupu planiranju i provedbi projekata sve veću ulogu imaju načela univerzalnog dizajna i razumne prilagodbe. Univerzalni dizajn podrazumijeva oblikovanje prostora i usluga na način da ih može koristiti što veći broj ljudi bez potrebe za dodatnim prilagodbama, dok razumna prilagodba znači uvođenje konkretnih, ciljanih rješenja kako bi se pojedincima omogućilo ravnopravno sudjelovanje. Primjeri takvih rješenja uključuju ugradnju rampi umjesto stepenica, korištenje vizualnih i taktilnih oznaka ili prilagodbu prijevoznih sredstava, kao što su niskopodni autobusi. Primjena ovih načela posebno je važna u ranoj fazi planiranja projekta, jer omogućuje učinkovitije i dugoročno održivije rješenje uz manje naknadnih prilagodbi.
Pristupačnost kao kriterij u postupku odabira projekata
U postupku odabira projekata pristupačnost se promatra kao obvezni kriterij prihvatljivosti. Već u fazi prijave, prijavitelji su dužni dokazati usklađenost svojih projekata s relevantnim zakonodavstvom te potvrditi da će poštivati načela Povelje Europske unije o temeljnim pravima i Konvencije Ujedinjenih naroda o pravima osoba s invaliditetom, kao i relevantnih nacionalnih propisa koji uređuju pristupačnost i zabranu diskriminacije.
U tom kontekstu, prijavitelj je dužan jasno definirati mjere kojima se osigurava pristupačnost, uključujući uklanjanje arhitektonskih barijera i prilagodbu građevina osobama s invaliditetom i smanjene pokretljivosti, u skladu s Pravilnikom o osiguranju pristupačnosti građevina osobama s invaliditetom i smanjene pokretljivosti (NN 78/13) odnosno Tehničkim propisom (NN 12/23). Ove mjere trebaju biti konkretne, mjerljive i izravno povezane s planiranim aktivnostima projekta.
Dakle, poseban naglasak u evaluaciji projekta stavlja se na pristupačnost infrastrukture. Navedene mjere moraju biti vidljivo integrirane u projektnu dokumentaciju, prije svega u prijavni obrazac, izjavu prijavitelja i pripadajuću dokumentaciju. To se u praksi osigurava dostavom odgovarajućih izjava, ali i kroz kvalitetnu projektnu i tehničku dokumentaciju, od glavnog i izvedbenog projekta do troškovnika i drugih pratećih dokumenata. Tehnička dokumentacija mora jasno pokazati kako su ispunjeni uvjeti propisani Tehničkim propisom o osiguranju pristupačnosti građevina. Tako glavni projekt obvezno sadržava tehnička rješenja kojima se osigurava pristupačnost, uključujući arhitektonske, građevinske, elektrotehničke i strojarske elemente. Ta rješenja prikazuju se kroz tehničke opise, nacrte i proračune, čime se omogućuje njihova provjera u postupku odabira, ali i kasnija kontrola tijekom provedbe. Time se osigurava sljedivost i provjerljivost ispunjavanja zahtjeva pristupačnosti kroz cijeli životni ciklus projekta. Drugim riječima, pristupačnost nije dodatak projektu, već njegov sastavni dio koji mora biti integriran od samog početka.
Uključivost i dostupnost kao standard projekta
Horizontalna načela imaju važnu ulogu u tome kako se projekt oblikuje od samog početka, posebno u dijelu u kojem se promišlja tko su njegovi korisnici i na koji način će im rezultati biti dostupni. Upravo takva pitanja, o tome kome je projekt namijenjen, postoje li prepreke u korištenju i kako ih ukloniti, ključna su za kvalitetnu pripremu.
Kada se ta pitanja pravodobno uključe u planiranje, lakše je definirati konkretne mjere koje nadilaze osnovne zahtjeve i daju projektu dodatnu vrijednost. Takav pristup ne utječe samo na ocjenu projekta u postupku odabira, već i na njegovu stvarnu primjenjivost u praksi. Ujedno se time smanjuje rizik naknadnih korekcija projekta i povećava kvaliteta korištenja rezultata projekta od strane krajnjih korisnika.
Zaključno, pristupačnost nije samo formalni uvjet koji projekti moraju zadovoljiti, već temeljno načelo koje doprinosi uključivosti, kvaliteti i dugoročnoj održivosti ulaganja. Ugradnjom pristupačnosti u sve faze projektnog ciklusa osigurava se da rezultati projekata budu dostupni svima, čime se izravno doprinosi smanjenju nejednakosti i jačanju društvene kohezije.
1. Projekt re-GENERATOR primjer je uspješne revitalizacije brownfield lokacije, kojom je nekadašnji industrijski kompleks prenamijenjen u multifunkcionalni Centar urbane kulture Regenerator. Kako je tekao proces od početne ideje i lokalne inicijative do realizacije projekta uz potporu EU fondova?
Ideja o Regeneratoru nastala je mnogo prije nego što je projekt formalno pokrenut — još 2009. godine, kada su mladi u Zaboku, suočeni s nedostatkom prostora za koncerte i okupljanje, počeli koristiti napuštenu tvornicu te ondje organizirati prve svirke i događanja. Upravo ta energija zajednice i volonterski entuzijazam postavili su čvrste temelje za ono što će kasnije postati jedan od najvažnijih razvojnih projekata grada.
Grad Zabok prepoznao je taj potencijal i odlučio ga pretvoriti u strateški, dugoročno održiv projekt. U pripremnoj fazi uspostavili smo partnerstvo s udrugom Regenerator te započeli izradu projektne dokumentacije, studija i prijava za EU fondove. Nakon što su osigurana bespovratna sredstva, projekt je ušao u fazu provedbe koja je obuhvatila obnovu postojeće industrijske hale i izgradnju novih pratećih sadržaja.
Kroz kontinuiranu suradnju, predan rad i jasno definiranu viziju razvoja, projekt je uspješno realiziran — od građevinskih radova i opremanja do svečanog otvorenja Centar urbane kulture Regenerator. Danas Regenerator nije samo prostor, već simbol uspješne revitalizacije, snage zajednice i novog kulturnog identiteta Zaboka.
2. Tijekom pripreme i provedbe projekta suočili ste se s nizom izazova, uključujući promjene na tržištu, rast cijena i otežane uvjete gradnje. Koje biste ključne izazove izdvojili te kako ste im pristupili kako biste osigurali uspješnu provedbu?
Provedba projekta bila je izrazito zahtjevna i višeslojna, kako u tehničkom, tako i u organizacijskom smislu. Jedan od ključnih izazova odnosio se na samu obnovu stare industrijske hale — posebno u dijelu postizanja vrhunske akustike koncertne dvorane te integracije suvremenih tehničkih sustava u postojeću konstrukciju. U suradnji s arhitektonskim studijem MVA, projektirali smo prostor koji u potpunosti odgovara zahtjevima koncertne i kulturne namjene, uz visoke standarde funkcionalnosti i kvalitete.
Dodatni izazov bila je kompleksnost programa — unutar jedinstvenog objekta bilo je potrebno uskladiti različite sadržaje poput uredskih prostora, galerije, hostela i ugostiteljskog dijela, vodeći pritom računa o sigurnosti, protočnosti i međusobnoj kompatibilnosti svih funkcija.
Projekt se istovremeno provodio u vrlo zahtjevnim okolnostima obilježenima pandemijom i značajnim rastom cijena građevinskog materijala, što je dodatno utjecalo na dinamiku i organizaciju radova. Takvi uvjeti zahtijevali su visoku razinu fleksibilnosti, stalnu koordinaciju svih dionika te pravovremeno donošenje odluka.
Upravo zahvaljujući snažnoj timskoj suradnji, kontinuiranom nadzoru nad izvedbom i proaktivnom pristupu rješavanju izazova, uspjeli smo osigurati stabilnost projekta i njegovu uspješnu realizaciju — u skladu s planiranim ciljevima i visokim standardima koje smo si postavili.
3. Centar objedinjuje više prostora koji nude različite sadržaje; od koncertne dvorane i prostora za mlade do ureda za kreativne industrije i hostela. Možete li nam ih pobliže predstaviti te reći u kojoj se mjeri pokazala potreba za takvim sadržajima, ne samo na razini Zaboka već i šire?
Centar urbane kulture osmišljen je kao funkcionalno i sadržajno raznolik kompleks koji objedinjuje tri međusobno povezana volumena — Regenerator, Silos i Inkubator — pri čemu svaki od njih ima jasno definiranu ulogu.
Regenerator je središnji prostor — koncertna dvorana kapaciteta do približno 450 posjetitelja, opremljena sviraonama, tonskim studijem i backstage prostorima. Namijenjena je održavanju profesionalnih koncerata i kulturnih događanja, ali istovremeno pruža prostor i lokalnim bendovima, radionicama i razvoju glazbene scene.
Silos objedinjuje ugostiteljski i radni dio — kafić, urede za kreativne industrije te open-space prostor namijenjen radionicama, književnim večerima i različitim susretima, čime potiče svakodnevnu dinamiku i neformalno umrežavanje korisnika.
Inkubator je zamišljen kao prostor za razvoj i prezentaciju — obuhvaća galeriju, kino, uredske prostore za udruge te hostel namijenjen umjetnicima i izvođačima, čime omogućuje dulji boravak i kontinuirani rad na projektima.
Potreba za ovakvim sadržajem postojala je i prije samog otvaranja Centra. Dugo je bio prisutan nedostatak adekvatnog prostora u kojem bi se kulturni i društveni život mogao razvijati bez ograničenja, što je često rezultiralo organizacijom događanja u improviziranim ili neadekvatnim uvjetima.
Otvaranjem Centra urbane kulture Regenerator stvoren je moderan, siguran i funkcionalan prostor koji okuplja mlade, umjetnike i kreativce. Već u prvoj godini programi su privukli više od 18.000 posjetitelja iz Zaboka, okolnih općina, Zagreba pa i inozemstva, što jasno potvrđuje da je potreba za ovakvim centrom bila ne samo lokalna, već i regionalna. Regenerator je danas više od prostora — on je mjesto susreta, stvaranja i povezivanja koje aktivno gradi zajednicu i potiče kreativni razvoj.
4. Jedan od važnih aspekata projekta odnosi se na održivi razvoj, uključujući korištenje prirodnih materijala, očuvanje industrijske baštine i uključivanje lokalnih proizvođača. Kako ste pristupili tim rješenjima i što biste posebno izdvojili?
Održivost je bila jedno od temeljnih načela projekta — ne samo u tehničkom smislu, već i kroz očuvanje identiteta prostora i jačanje lokalne zajednice. Posebnu pažnju posvetili smo očuvanju industrijske baštine, pri čemu su ključni elementi izvorne strukture zadržani i integrirani u novi arhitektonski koncept, čime je prostoru sačuvan njegov autentičan karakter.
U izvedbi su korišteni kvalitetni i dugotrajni materijali, s naglaskom na prirodne i održive opcije, kako bi se osigurala energetska učinkovitost, ali i visoka razina estetske vrijednosti prostora. Istovremeno, kroz nabavu opreme i izvođenje radova aktivno smo uključivali lokalne proizvođače i izvođače, čime je projekt dodatno doprinio razvoju lokalnog gospodarstva.
Takav integrirani pristup omogućio je stvaranje prostora koji nije samo funkcionalan i suvremen, već i dugoročno održiv — kako u okolišnom, tako i u društvenom i ekonomskom smislu. Upravo u toj ravnoteži između očuvanja, inovacije i zajedništva vidimo najveću vrijednost projekta Centar urbane kulture Regenerator.
5. Centar urbane kulture Regenerator danas je u potpunosti prilagođen osobama s invaliditetom. Kako ste u planiranju i provedbi projekta osigurali stvarnu, a ne samo formalnu pristupačnost prostora i sadržaja?
Kada govorimo o stvarnoj pristupačnosti, polazimo od načela da svaka osoba mora moći ravnopravno koristiti sve sadržaje centra — ne samo formalno zadovoljiti propisane standarde, već doista sudjelovati u njegovu životu.
U tom smislu, već u fazi projektiranja vodili smo računa o potpunoj fizičkoj pristupačnosti prostora: osigurani su liftovi, rampe, široki komunikacijski koridori te podne i druge površine koje omogućuju sigurno i nesmetano kretanje osobama u invalidskim kolicima i osobama s poteškoćama u kretanju. Prostor je dodatno opremljen jasnom signalizacijom i taktilnim oznakama za slabovidne i slijepe osobe.
Jednako važan aspekt bila je i prilagodba sadržaja — od pristupačnih sanitarnih čvorova i garderoba do organizacije programa koji su inkluzivni i otvoreni za sve posjetitelje, bez obzira na njihove potrebe.
Naš cilj bio je stvoriti prostor u kojem osobe s invaliditetom nisu samo prisutne, već aktivno uključene — prostor u kojem se mogu kretati, sudjelovati i stvarati bez prepreka. Upravo takav pristup danas živi kroz Centar urbane kulture Regenerator, kao mjesto koje uistinu pripada svima.
6. U prvoj godini rada Centar je realizirao značajan broj programa i privukao velik broj posjetitelja. Koje ključne pokazatelje uspješnosti pratite i kako oni odražavaju utjecaj projekta na lokalnu zajednicu i šire područje?
Već u prvoj godini rada Centar urbane kulture Regenerator ostvario je snažan odaziv publike i programsku dinamiku koja potvrđuje njegovu relevantnost. Realiziran je velik broj koncerata, radionica, izložbi i projekcija, a posjetitelji dolaze ne samo iz Zaboka i okolnih općina, već i iz šire regije.
Kao ključne pokazatelje uspješnosti pratimo broj i raznolikost programa, broj uključenih izvođača i suradnika te ukupnu posjećenost. Uz to, sve više naglasak stavljamo i na kvalitativne pokazatelje — poput uključenosti lokalne zajednice, sudjelovanja mladih, razvoja novih inicijativa i jačanja partnerskih mreža.
U kontekstu EU projekata, koristimo i standardizirane pokazatelje (KPI-eve) koji omogućuju praćenje šireg društvenog i ekonomskog učinka. To uključuje:
– doseg i strukturu publike (lokalna, regionalna, međunarodna),
– razinu sudjelovanja i aktivnog uključivanja korisnika,
– broj novostvorenih programa i partnerstava,
– doprinos razvoju kreativnih industrija i lokalnog gospodarstva,
– kao i društveni učinak kroz inkluziju, dostupnost i međugeneracijsku suradnju.
Takav kombinirani pristup mjerenju uspješnosti jasno pokazuje da Centar ne donosi samo kulturni sadržaj, već ima i snažan razvojni učinak — potiče kreativnost, aktivira zajednicu i doprinosi održivom razvoju Zaboka i šire regije. Regenerator se tako profilirao kao važna točka susreta, stvaranja i razmjene ideja.
7. Centar je već prepoznat i na europskoj razini, između ostalog kroz nominaciju za prestižnu arhitektonsku nagradu. Može li ovakav pristup revitalizaciji poslužiti kao primjer drugim sredinama u Hrvatskoj te koje biste ključne savjete izdvojili za korisnike koji planiraju ili provode slične projekte uz potporu EU fondova?
Centar urbane kulture Regenerator prepoznat je kao primjer dobre prakse ne samo zbog svog snažnog društvenog učinka, već i zahvaljujući iznimnom arhitektonskom rješenju koje uspješno spaja industrijsku baštinu s modernom funkcionalnošću. Vizionarski pristup arhitekata omogućio je stvaranje prostora koji je istovremeno estetski snažan, fleksibilan i u potpunosti prilagođen različitim programima i korisnicima. Upravo takva kombinacija kvalitete, svrhe i identiteta doprinijela je njegovoj prepoznatljivosti i na europskoj razini.
Ovakav pristup revitalizaciji može i treba poslužiti kao primjer drugim sredinama u Hrvatskoj, osobito onima koje raspolažu zapuštenim industrijskim prostorima s potencijalom za novu društvenu i kulturnu vrijednost.
Iz našeg iskustva izdvojila bih nekoliko ključnih preporuka:
– uključiti lokalnu zajednicu od samog početka, jer upravo ona daje projektu autentičnost i dugoročnu održivost,
– graditi snažna partnerstva između lokalne samouprave, organizacija civilnog društva i stručnjaka,
– promišljati projekt dugoročno — ne samo kroz arhitektonsko rješenje, već i kroz održiv model upravljanja, programski razvoj i ekonomsku održivost.
U konačnici, uspjeh ovakvih projekata temelji se na jasnoj viziji, povjerenju u zajednicu i vrhunskoj stručnosti. Kada se ti elementi usklade, rezultat nije samo obnovljen prostor, već živo mjesto koje aktivno oblikuje kulturni identitet grada i šire regije.
Anamarija Koprek, mag. oec.
ovlaštena za obavljanje poslova pročelnika
Upravnog odjela za EU fondove, društvene djelatnosti i javne potrebe
Grad Zabok
