U ovom broju Biltena tema broja posvećena je klimatskom (zelenom) potvrđivanju, postupku koji sve više definira standarde u pripremi EU projekata. Donosimo pregled ključnih koraka, od procjene ranjivosti i analize klimatskih rizika do implementacije mjera prilagodbe, kako bi projekti bili dugoročno održivi, sigurniji i korisniji za zajednicu i okoliš. Upravo takav primjer vidimo u dogradnji gradske luke Sali, projetku Županijske lučke uprave Zadar koji je proglašen najboljim EU projektom u kategoriji doprinosa lokalnoj i regionalnoj zajednici. Luka Sali danas je pokretač razvoja Dugog otoka; ona poboljšava povezanost s kopnom, osigurava sigurniji prijevoz, jača turističke i gospodarske aktivnosti te doprinosi kvaliteti života lokalnog stanovništva, od sigurnog pomorskog prometa do dugoročne koristi za okoliš i ljude.
U Šibeniku je održano deveto izdanje konferencije Dani regionalnoga razvoja i fondova Europske unije, koje je okupilo gotovo tisuću sudionika iz cijele Hrvatske. Tijekom trodnevnog programa raspravljalo se o budućnosti europskih fondova, industrijskoj tranziciji regija i razvojnim prioritetima uoči novog višegodišnjeg financijskog razdoblja.
Na otvorenju konferencije predsjednik Vlade Andrej Plenković istaknuo je da ravnomjeran regionalni razvoj ostaje jedan od ključnih ciljeva Vlade, naglasivši uspješno korištenje europskih sredstava i važnost predstojećih pregovora o novom višegodišnjem financijskom okviru. Ministrica regionalnoga razvoja i fondova Europske unije Nataša Mikuš Žigman osvrnula se na ostvarene rezultate u provedbi fondova, istaknuvši opseg ugovorenih projekata te naglasila da su pravodobna i kvalitetna priprema razvojnih projekata i jačanje kapaciteta na regionalnoj i lokalnoj razini ključni za uspješan razvoj.
U sklopu konferencije održani su brojni paneli i prezentacije posvećeni budućim EU politikama, digitalizaciji, inovacijama i održivom razvoju. Posebnu pozornost dobila je tema klimatskog odnosno zelenog potvrđivanja projekata, koju su predstavili djelatnici SAFU-a. Upravo toj temi posvećen je središnji dio ovog broja biltena, s ciljem pojašnjenja njezine uloge, praktične primjene i značaja u planiranju i provedbi projekata financiranih iz europskih fondova.
Klimatsko potvrđivanje – neizostavan dio EU projekata
Klimatske promjene sve snažnije utječu na planiranje i provedbu infrastrukturnih projekata, a Europska unija sve jasnije usmjerava javna ulaganja prema rješenjima koja su dugoročno održiva i otporna. U tom kontekstu, klimatsko potvrđivanje postaje važan dio pripreme i provedbe projekata financiranih iz EU fondova.
Riječ je o postupku kojim se procjenjuje u kojoj je mjeri projekt usklađen s klimatskim ciljevima Europske unije te koliko je otporan na sadašnje i buduće klimatske promjene. Iako se ponekad doživljava kao dodatni zahtjev u projektnoj dokumentaciji, klimatsko potvrđivanje ima jasnu svrhu. Ono pomaže u pravodobnom prepoznavanju klimatskih rizika i ugradnji odgovarajućih mjera već u fazi planiranja. Time se smanjuje rizik od budućih šteta, nepredviđenih troškova i funkcionalnih ograničenja infrastrukture.
U nastavku donosimo pregled osnovnih elemenata klimatskog potvrđivanja, s ciljem boljeg razumijevanja metodologije i pojmova koji se koriste u pripremi infrastrukturnih projekata.
Klimatsko potvrđivanje u praksi: metodologija, pojmovi i faze
Klimatsko potvrđivanje provodi se kroz jasno definiranu metodologiju koja se temelji na dva stupa, a čiji je cilj osigurati da infrastrukturni projekti budu usklađeni s klimatskim ciljevima Europske unije te otporni na klimatske promjene tijekom cijelog svojeg životnog vijeka. Priprema infrastrukture za klimatske promjene provodi se u dva stupa, a svaki stup podijeljen je u dvije faze. Prva faza je pregled, a o njegovu ishodu ovisi hoće li se provesti druga faza – detaljna analiza.
I. stup je provjera klimatske neutralnosti (Ublažavanje klimatskih promjena), kojom se ocjenjuje usklađenost projekta s ciljem klimatske neutralnosti do 2050. godine. U tom se kontekstu razmatraju mjere ublažavanja klimatskih promjena, poput dekarbonizacije, povećanja energetske učinkovitosti, uštede energije i uvođenja obnovljivih izvora energije. Ublažavanje obuhvaća i mjere usmjerene na smanjenje emisija stakleničkih plinova ili povećanje njihove sekvestracije, pri čemu je važno voditi se politikama EU-a i ciljevima smanjenja emisija do 2030. i 2050. godine.
Prva faza uključuje procjenu je li potrebno kvantificirati emisije stakleničkih plinova, a druga faza kvantifikaciju, monetizaciju emisija stakleničkih plinova, smanjenje emisija, procjenu usklađenosti s klimatskim ciljevima za 2030. i 2050. Za infrastrukturne projekte s (pozitivnim ili negativnim) apsolutnim i/ili relativnim emisijama višima od 20 000 tona CO2e/godina moraju se provesti i 1. faza (pregled) i 2. faza (detaljna analiza).
II. stup odnosi se na provjeru otpornosti na klimatske promjene (Prilagodba klimatskim promjenama), kojom se procjenjuje otpornost infrastrukture na predvidljive klimatske rizike tijekom cijelog njezina životnog vijeka. Važno je pritom naglasiti da otpornost infrastrukture ne podrazumijeva samo zaštitu samog projekta, već i osiguravanje da on ne povećava štetne učinke na druge ljude, prirodu i imovinu.
Metodologija pripreme za klimatske promjene i pristup tom procesu trebaju biti jasno i logično postavljeni. Važno je navesti izvore podataka i informacija na kojima se analiza temelji, kao i razinu njihove pouzdanosti i detaljnosti. Time se osigurava transparentno i usporedivo vrednovanje pripreme projekta za klimatske promjene, koje predstavlja kvalitetnu podlogu za donošenje odluka. Na razini Republike Hrvatske dostupni su relevantni i službeni izvori podataka o klimi i klimatskim projekcijama, uključujući podatke nacionalnih institucija nadležnih za meteorologiju i hidrografiju, kao i rezultate klimatskog modeliranja i procjena rizika izrađenih u okviru strateških dokumenata Republike Hrvatske.
U postupku klimatskog potvrđivanja ključnu ulogu ima II. stup – Prilagodba klimatskim promjenama (otpornost na klimatske promjene).
Prva faza je pregled, čiji je cilj identificirati potencijalne klimatske ranjivosti projekta. U toj se fazi sagledava koliko je projekt po svojoj prirodi osjetljiv na klimatske promjene te u kojoj je mjeri njegova lokacija danas i u budućnosti izložena klimatskim opasnostima.
Druga faza, detaljna analiza, uključuje procjenu klimatskih rizika, utvrđivanje ciljanih mjera prilagodbe te provjeru usklađenosti projekta sa strategijom EU-a za prilagodbu klimatskim promjenama, kao i s relevantnim nacionalnim, regionalnim i lokalnim dokumentima.
I. FAZA
ANALIZA RANJIVOSTI je kombinacija čimbenika koliko je sam projekt osjetljiv na klimatske nepogode (osjetljivost) i vjerojatnosti da će na lokaciji projekta doći do nepogode sada ili u budućnosti (izloženost), a pomoću analize se određuje razina ranjivosti nekog projekta.
Analiza osjetljivosti se odnosi na klimatske opasnosti relevantne za određenu vrstu projekta, neovisno o njegovoj lokaciji. Analiza osjetljivosti temelji se na poznavanju svih elemenata projekta prema kojima će se infrastruktura graditi i kasnije njome upravljati. Obuhvaća cjelokupni projekt, njegove sastavnice i međuovisnosti, kao i način na koji se uklapa u širu mrežu ili sustav okoline u kojoj se planira izvesti.
Na primjer, u infrastrukturnim projektima mogu se utvrditi sljedeća tematska područja:
• tehnički/građevinski dio (imovina i procesi na lokaciji projekta)
• elementi potrebni za rad infrastrukture (ulazni materijal kao što su voda i energija)
• proizvodi/usluge koje je proizlaze iz same infrastruktura
• povezanost infrastrukture sa širom okolinom/regijom (pristup i prometne veze, čak ako i nisu pod izravnom kontrolom projekta)
Potrebno je imati na umu da osjetljivost ne uzima u obzir mjesto izgradnje. Temelji se isključivo na specifičnim čimbenicima projekta, neovisno o lokaciji, npr. na tome što je projekt i kako funkcionira.
Analiza izloženosti se odnosi na klimatske opasnosti koje su prisutne na planiranoj lokaciji projekta, neovisno o vrsti infrastrukture. Analizom izloženosti nastoji se utvrditi koje su klimatske prijetnje relevantne za konkretnu lokaciju, uzimajući u obzir sadašnje stanje i buduće klimatske projekcije.
Iz provedene analize osjetljivosti i izloženosti proizlazi analiza ranjivosti.
U pravilu se u drugu fazu ne ulazi kod projekata niske ranjivosti, no konačna odluka ostaje na investitoru, ovisno o rezultatima prve faze.
II. FAZA
ANALIZA RIZIKA kombinacija je vjerojatnosti pojave svakog klimatskog rizika utvrđenog u fazi ranjivosti i učinka/intenziteta tog klimatskog rizika.
Vjerojatnost se može opisivati kvalitativno ili kvantitativno, no u svim slučajevima važno je jasno definirati korištenu ljestvicu i objasniti što pojedine kategorije znače u kontekstu konkretnog projekta, primjerice što se smatra „vjerojatnim” događajem.
Utjecaj se procjenjuje prema unaprijed definiranoj ljestvici ozbiljnosti ili veličine učinka. Metodologijom je potrebno jasno utvrditi kriterije procjene te objasniti što svaka kategorija znači za projekt, primjerice kakve bi posljedice imala situacija koja se ocjenjuje kao „katastrofalna”.
Spajanjem procjena vjerojatnosti i utjecaja određuje se razina važnosti svakog potencijalnog klimatskog rizika. Takva procjena predstavlja ključnu podlogu za donošenje odluka o potrebi i opsegu mjera prilagodbe klimatskim promjenama.
Rezultati ovih analiza služe kao osnova za donošenje odluka o tome jesu li i u kojem opsegu potrebne mjere prilagodbe klimatskim promjenama.
Mjere prilagodbe kao odgovor na klimatske rizike
Mjere prilagodbe klimatskim promjenama za infrastrukturne projekte usmjerene su na osiguranje primjerene razine otpornosti na utjecaje klimatskih promjena.
Uz uključivanje otpornosti projekta na klimatske promjene moraju se uvesti i mjere kojima će se osigurati da projekt neće dovesti do povećanja ranjivosti susjednih gospodarskih i socijalnih struktura.
Ako se u procjeni rizika zaključi da za projekt postoje znatni rizici, potrebno je razmotriti relevantne mjere prilagodbe kojima se utvrđeni rizici smanjuju na prihvatljivu razinu.
Za sve klimatske rizike identificirane kao katastrofalan i velik potrebno je utvrditi mjere prilagodbe; za klimatske rizike identificirane kao srednji rizik, prijavitelj je dužan ili predložiti mjere prilagodbe ili objasniti zašto iste nisu potrebne.
Mjere prilagodbe mogu biti:
• strukturne mjere – fizička promjena projekta ili njegove lokacije
• nestrukturne mjere – uključuju operativne mjere i mjere održavanja te odgovarajuće praćenje (odnose se na dugoročno upravlja infrastrukturom)
• upravljanje rizicima – procjena mogu li se rizici prihvatiti i može li se njima upravljati
Klimatsko potvrđivanje kao ulaganje u dugoročnu otpornost
Klimatsko potvrđivanje danas je neizostavan dio pripreme infrastrukturnih projekata, no njegova stvarna vrijednost ne svodi se samo na ispunjavanje formalnih zahtjeva. Ono predstavlja alat koji omogućuje kvalitetnije, promišljenije i dugoročno otpornije planiranje ulaganja.
Razumijevanje metodologije, pravilna primjena analiza ranjivosti i klimatskog rizika te pravodobno definiranje mjera prilagodbe omogućuju projektima da se sustavno pripreme za klimatske izazove koji su već prisutni, ali i za one koji će obilježiti nadolazeća desetljeća. Time se smanjuje izloženost rizicima, povećava otpornost infrastrukture i jača učinkovitost korištenja javnih sredstava.
U konačnici, klimatsko potvrđivanje nije samo obveza koju treba ispuniti radi prolaska kroz postupak odabira u svrhu dodjele sredstava za financiranje, već važan element odgovornog planiranja koji doprinosi projektima s trajnom vrijednošću za zajednicu, okoliš i buduće generacije.
Projekt dogradnje gradske luke Sali proglašen je najboljim EU projektom u kategoriji Doprinos lokalnoj i regionalnoj zajednici. Kako vidite važnost ovog priznanja za Županijsku lučku upravu Zadar i za zajednicu Dugog otoka, osobito u kontekstu razvoja, kvalitete života i jačanja otočne povezanosti?
Ovo priznanje doživljavamo kao potvrdu da su ulaganja u lučku infrastrukturu na otocima izravno ulaganje u kvalitetu života lokalne zajednice i održivi razvoj.
Za Županijsku lučku upravu Zadar ono predstavlja potvrdu strateškog pristupa razvoju luka koje, osim prometne funkcije, imaju i snažnu gospodarsku ulogu. Naravno, uz to predstavlja iznimno priznanje uloženom radu, trudu i predanosti cijelog tima na ovom projektu.
Luka Sali ostvaruje značajan dio svojih prihoda iz nautičkog turizma te se nalazi na samom ulazu u Nacionalni park Kornati i Park prirode Telašćica. Dogradnjom luke stvoreni su uvjeti za sigurniji i kvalitetniji prihvat nautičara, ali i za bolju organizaciju pomorskog prometa u širem području.
Posebno je važno istaknuti da je projekt značajno povećao sigurnost i pouzdanost javnog, odnosno linijskog pomorskog prijevoza, čime je omogućena stabilnija i cjelogodišnja povezanost Dugog otoka s kopnom. Za lokalnu zajednicu to znači veću dostupnost usluga, sigurnije putovanje u svim vremenskim uvjetima te dugoročno poboljšanje kvalitete života stanovnika.
Novi lukobran i privezna obala omogućili su veću sigurnost i cjelogodišnju povezanost s kopnom. Kako se te promjene odražavaju na promet, logistiku i dostupnost usluga?
Izgradnjom novog lukobrana i privezne obale znatno je povećana sigurnost plovidbe i pristajanja brodova, osobito u nepovoljnim vremenskim uvjetima. Time je omogućena pouzdanija i cjelogodišnja linijska povezanost s kopnom, što ima izravan utjecaj na redovitost pomorskog prometa.
Logistički gledano, luka danas može prihvatiti veći broj i veće tipove plovila, što olakšava opskrbu otoka, organizaciju prijevoza putnika i robe te rad hitnih službi. Sve to rezultira boljom dostupnošću javnih usluga, ali i većom sigurnošću za stanovnike i posjetitelje.
Projekt je izveden uz strogo poštivanje standarda zaštite okoliša. Na koji ste način tijekom radova osigurali očuvanje prirodnih vrijednosti Dugog otoka i minimalizirali moguće negativne utjecaje na zaštićena područja?
Od samog početka projektiranja i tijekom izvođenja radova posebna se pažnja posvetila zaštiti okoliša i očuvanju prirodnih vrijednosti Dugog otoka. Radovi su izvođeni u skladu s važećim propisima i uvjetima zaštite okoliša, uz kontinuirani stručni nadzor nad izvođenjem radova.
Primijenjene su mjere za smanjenje zamućenja mora, kontrolu radova u morskom okolišu te pravilno gospodarenje građevinskim materijalom i otpadom. Aktivnosti su vremenski prilagođavane kako bi se izbjegli osjetljivi periodi za morski ekosustav, čime su mogući negativni utjecaji svedeni na minimum.
Provedba infrastrukturnih projekata na otocima često donosi tehničke i logističke izazove. Koje biste izazove izdvojili tijekom provedbe ovog projekta i kako ste ih uspješno savladali kako bi radovi napredovali prema planu?
Provedba projekta dogradnje luke Sali odvijala se uz niz tehničkih i logističkih izazova tipičnih za otočne sredine, dodatno naglašenih činjenicom da je luka tijekom cijelog dvogodišnjeg razdoblja izvođenja radova morala ostati u funkciji. Posebnu pažnju bilo je potrebno posvetiti osiguravanju nesmetanog odvijanja pomorskog prometa, prvenstveno dolazaka i boravka nautičara, s obzirom na važnost nautičkog turizma za lokalno stanovništvo i gospodarstvo.
Kako bi se omogućilo sigurno i kontinuirano odvijanje prometa, organiziran je poseban plovni put i prilagođen režim plovidbe unutar luke, uz stalni nadzor i koordinaciju svih uključenih službi. Time je osigurano da se promet odvija bez prekida, a sigurnost plovidbe tijekom cijelog razdoblja izvođenja radova ostane na visokoj razini.
Također, tijekom izvođenja radova brzobrodska linija privremeno je preusmjerena u luku Zaglav, čime je osigurana kontinuirana linijska povezanost otoka s kopnom, uz minimalan utjecaj na korisnike javnog pomorskog prijevoza.
Na temelju iskustva stečenog provedbom ovog projekta, koje biste preporuke dali budućim korisnicima EU sredstava koji planiraju slične infrastrukturne zahvate u otočnim sredinama, osobito s ciljem osiguravanja dugoročne održivosti i kvalitete pomorske infrastrukture?
Na temelju iskustva stečenog provedbom ovog projekta, budućim korisnicima EU sredstava preporučili bismo temeljitu pripremu projektne dokumentacije i realno planiranje rokova i troškova. Važno je uključiti lokalnu zajednicu i relevantne dionike već u ranoj fazi, kako bi se projekt prilagodio stvarnim potrebama prostora.
Poseban naglasak treba staviti na dugoročnu održivost infrastrukture, kvalitetu izvedbe i zaštitu okoliša, osobito u osjetljivim otočnim sredinama. Dobra komunikacija s nadležnim tijelima i učinkovito upravljanje projektom ključni su za uspješnu realizaciju i ostvarenje punog razvojnog potencijala EU ulaganja.
mr.sc. Branka Batur
Pomoćnica ravnatelja Županijske lučke uprave Zadar
Voditeljica projekta dogradnje luke Sali na Dugom otoku
