3. Na koji način se dobrim planiranjem može prevenirati otežana provedba projekta?
Provedba projekta CIVITAS SACRA uključuje restauracije i opremanje kulturne baštine pod zaštitom UNESCO-a gdje se provodi 30 nabava u roku od dvije i pol godine što svakako zahtjeva jako dobar plan. Naravno, uvijek postoji opasnost od „preplaniranja“ stoga na svaku pojedinačnu nabavu gledamo kao na mali, ali važan korak prema ostvarenju konačnog cilja. U šali, uvijek po završetku svake nabave znamo reći: „Jedna manje, još samo njih 20, 19, itd.“
4. Koji dio tijekom provedbe vam je bio najizazovniji?
Svakako su to radovi na restauraciji i konzervaciji kulturne sakralne baštine jer se radi o našem nasljeđu i budućoj predaji te iste baštine generacijama koje dolaze. Vrlo je često na ovom projektu potrebno donijeti odluku koja će utjecati na suvremeni način življenja uz istovremeni prikaz duhovnosti i kulturnog nasljeđa te iste sredine kroz protekla stoljeća. Suradnja i otvoren dijalog sa svećenicima, arhitektima, građevinarima i konzervatorima zaista su u tim trenucima neophodni, a suglasje daje prave rezultate.
