Naglašeno je kako treba izbjegavati nejasne opise poput preporučljivo, slično ili daje se prednost, jer se takav zahtjevi pri opisu stručnjaka vrlo teško ocjenjuju, te samim time ostavljaju previše prostora za interpretaciju.
„Treba biti vrlo konkretan, kako ne bi došlo do zabune. Ako tražite stručnjaka s 10 godina radnog iskustava, to treba jasno napisati, a izraz preporučljivo 10 godina iskustva, može se različito shvatiti. Preporučujem da se zamislite na mjestu evaluatora, kojima neće biti sasvim jasno kako iz životopisa ocijeniti kakve su nečije upravljačke, komunikacijske ili analitičke vještine, jer se takve sposobnosti ocjenjuju samo radom”, pojasnila je Kamieniraz.
Također, česte greške javljaju se kod zahtjeva za obrazovanjem. Tako se npr. na području IT traže stručnjaci s diplomom iz tog područja, što zna biti zbunjujuće jer riječ o relativno novom području, a drugi stručnjak može imati relevantno radno iskustvo.
„Treba biti oprezan kod ovakvih zahtjeva jer se diskriminira radno iskustvo. Ako se pak traži da je poželjno imati završen poslijediplomski studij, opet će kod ocjenjivanja doći do različitog tumačenja. Za najbolji rezultat, optimalno rješenje je zahtjev za dodiplomskim studijem. Predlažem da ne tražite stručnjaka s radnim iskustvom manjim od 10 godina, jer u protivnom takva osoba ne može biti međunarodni stručnjak”, ističe konzultantica Kamieniraz.
Polaznici radionice imali su prilike čuti kako optimalno definirati opće i specifično radno iskustvo, te koje termine u opisima izbjegavati.
